U Belorusiju prebegao major francuske vojno-obaveštajne službe, poseduje dokaze da Mladić nije znao za Srebrenicu.
28. juna 2012.god. u Minsku, Ministarstvo unutrašnjih poslova, odeljenje za strance Belorusije odobrilo je politički azil T. D., majoru francuske vojno-obaveštajne službe DRM.
Odmah je u javnost saopšteno da je sa sobom doneo dokaze o dogadjajima u Srebrenici i o tome da je masakr nevinih ljudi organizovan od strane CIA, MI6 i francuske DRM, a preko paravojnih formacija koje su bile direktno pod njihovom kontrolom, a Vojska Republike Srpske i Ratko Mladić nad njima nije imao nikakvu kontrolu, niti bilo ko iz Glavnog Štaba VRS.
U jedinici su bili profesionalni plaćenici, koji su regrutovani od strane ovih službi. Predočio je i kompletne spiskove ljudi iz te jedinice, zvane "Škorpioni", kao i pisane naredbe, koje su davane komandantu ove jedinice. Major T. D. je spreman da svedoči na sudjenju Ratku Mladiću i ostalima optuženim za zločin u Srebrenici i dokaže da su pripadnici te jedinice, koja je bila pod njihovom kontrolom, CIA i MI6 ubili više od 4500 ljudi, a po njihovom naredjenju i instrukcijama.
Postojao je plan, ako VRS pokuša da spreči ovaj masakr, da se izvrši atentat na samog generala Mladića, čak se i navodi ime osobe, koja je bila u neposrednom Mladićevom okruženju i koja je to trebala uraditi.
Kaže da ostali poginuli, do cifre od 6000 ljudi jesu oni koji su probali pod borbom da se probiju do Muslimanske teritorije i oni jesu stradali u sukobima sa jedinicama VRS. Naser Orić i svi komandanti Armije BIH u tom delu istočne Bosne su bili pod stalnom kontrolom ovih obaveštajnih službi.
Poseduje dokumenta, oko 70 Orićevih izveštaja dostavljenih operativcima DRM i uzvratnih naredjenja i uputstava. Holandski bataljon koji je bio stacioniran u Srebrenici, unapred je upozoren da ništa ne preduzima, što su oni i uradili.
Po tvrdnji majora T. D. koji je u ono vreme bio poručnik i deo grupe u DRM (francuska vojno-obaveštajna služba) zadužene za Bosnu, ovakav njegov postupak nema za cilj da zaštiti generala Mladića niti bilo koga iz VRS, već da majkama, sestrama i porodicama u Srebrenici kaže istinu o tome, ko je i zašto pobio njihove najmilije i da nije mogao dalje da živi sa tim teretom na sebi.
Odmah je u javnost saopšteno da je sa sobom doneo dokaze o dogadjajima u Srebrenici i o tome da je masakr nevinih ljudi organizovan od strane CIA, MI6 i francuske DRM, a preko paravojnih formacija koje su bile direktno pod njihovom kontrolom, a Vojska Republike Srpske i Ratko Mladić nad njima nije imao nikakvu kontrolu, niti bilo ko iz Glavnog Štaba VRS.
U jedinici su bili profesionalni plaćenici, koji su regrutovani od strane ovih službi. Predočio je i kompletne spiskove ljudi iz te jedinice, zvane "Škorpioni", kao i pisane naredbe, koje su davane komandantu ove jedinice. Major T. D. je spreman da svedoči na sudjenju Ratku Mladiću i ostalima optuženim za zločin u Srebrenici i dokaže da su pripadnici te jedinice, koja je bila pod njihovom kontrolom, CIA i MI6 ubili više od 4500 ljudi, a po njihovom naredjenju i instrukcijama.
Postojao je plan, ako VRS pokuša da spreči ovaj masakr, da se izvrši atentat na samog generala Mladića, čak se i navodi ime osobe, koja je bila u neposrednom Mladićevom okruženju i koja je to trebala uraditi.
Kaže da ostali poginuli, do cifre od 6000 ljudi jesu oni koji su probali pod borbom da se probiju do Muslimanske teritorije i oni jesu stradali u sukobima sa jedinicama VRS. Naser Orić i svi komandanti Armije BIH u tom delu istočne Bosne su bili pod stalnom kontrolom ovih obaveštajnih službi.
Poseduje dokumenta, oko 70 Orićevih izveštaja dostavljenih operativcima DRM i uzvratnih naredjenja i uputstava. Holandski bataljon koji je bio stacioniran u Srebrenici, unapred je upozoren da ništa ne preduzima, što su oni i uradili.
Po tvrdnji majora T. D. koji je u ono vreme bio poručnik i deo grupe u DRM (francuska vojno-obaveštajna služba) zadužene za Bosnu, ovakav njegov postupak nema za cilj da zaštiti generala Mladića niti bilo koga iz VRS, već da majkama, sestrama i porodicama u Srebrenici kaže istinu o tome, ko je i zašto pobio njihove najmilije i da nije mogao dalje da živi sa tim teretom na sebi.