Saznajte kako vlada Novi svetski poredak u Srbiji i širom sveta
Mi smo roblje u nevidljivim okovima:
Ovo su deset stvari koje morate znati kako biste se istinski oslobodili.
Ovo su deset stvari koje morate znati kako biste se istinski oslobodili.
Pošto je promjena paradigme najteži udarac za ego uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mjere, ali definitivno ima istine u rečima Stiva Džobsa: “Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promijeniti svet – taj svet i zaista promene ‘.
Legendarni citat Žan-Žaka Rusoa da je ‘čovek je rođen slobodan, a svuda je u okovima’ već vekovima izaziva filozofsko-sociološke rasprave, a danas je doista teško razlučiti koji faktori razlikuju ‘roba’ od istinski slobodnog pojedinca. Stručnjaci su napravili dublju analizu i izdvojili deset tačaka koje su dobar putokaz u osvešćivanju, a mi ćemo ih prilagoditi i analizirati skladu našoj situaciji.
Opstrukcija glasanja – Ne postoje razlike između parlamentarnih stranaka
U situaciji kada je očigledno da se cela politička scena pokušava polarizirati na svega dve opcije, jasno je da već godinama ne postoje ‘levi’ ili ‘desni’. Čak je i klasični duh liberalizma i konzervativnosti odavno nestao što vidimo kod problematike kanabisa, raspravama bez pravih argumenata o zdravstvenom vaspitanju, GMO-u i sličnim kontroverzama.
Kod nas je frapantan konsenzus oko ključnih pitanja poput ulaska u EU, prodaje Kosmeta Šiptarima gde samo retki pojedinci izražavaju drugačije mišljenje, i to zbog populističkih ili pred (post) izbornih stvari. Nesposobnost i korupcija obeshrabruju građane da u skladu sa Ustavom uzmu stvar u svoje ruke, a sve češće vidimo i policijsku represiju kao alat vlasti.
Otuđenost od građana vidljiva je kroz bahatu retoriku, saradnja sa interesnim grupama kroz političke poteze dok o podobnosti, sukobu interesa i nepotizmu ne vredi trošiti ni reči – dovoljno je samo provesti poređenja sa zaposlenima u državnom i lokalnom aparatu uz članske karte stranaka da uvidimo kako je svim strankama ‘uhljebljivanje’ najvažniji forte.
Bijeg od trenutnog monetarnog sistema – Bankarske institucije su odgovorne za ekonomsko stanje
Parole ‘novac je dug’ i ‘dužničko ropstvo’ postale su realnost kroz dugi niz godina, gotovo još od Vilsonovog prepuštanja američke državne banke u ruke privatnog FED-a prije tačno sto godina. Politički SAD-a sektor u potpunosti zavisi o signalima s Volstrita, moneta se stvara doslovno iz ničega, te se na nju naplaćuju kamate, a sve je posloženo na način da se kreira zavisnost građana o takvom sistemu.
Kada je započela famozna kriza posve normalno je bilo da pojedine banke kao Goldman Saks ostvaruju kontroverzne opklada na razne sisteme, a odgovornost je većinski bila samo finansijska, i to s malim zakonskim penalima. Svi govore kako je novac jednostavno nestao, no kako ga niko nije ‘zapalio’ ostaje pitanje – gde?
Velike banke su bogatije i moćnije nego ikada, ljudima se oduzimaju nekretnine zbog neotplate manje od 5% duga, ljudi žive u šatorskim gradovima, a političari za sve okrivljuju ‘kulturu nerada’. Dok se ispija šampanjac s monetarnim sektorom, onda tako što ne čudi previše.
Pacifizam – Ne postoje ‘preventivni udari’ i ‘ratovi za mir’
Korak do potpune slobode je spoznaja da je jedina dopuštena forma nasilja samoodbrana. Ideje o ‘preventivnim ratovima za mir’ dolaze iz distopijskih klasika poput Orvellove prezentacije društvenog inženjeringa Fabijanskog društva nazvane ’1984 ‘gde novogovor uključuje brojne druge kontradikcije.
Jasno je da svoje vojne poteze ne donosimo mi nego to drugi čine za nas, a mi slepo slušamo putem političara no pravo je pitanje dokle ćemo biti kao nojevi. Situacija u Siriji daleko je šira od sukoba ‘diktatora Al-Asada’ i ‘demokratski nastrojene opozicije’, u Egiptu nije sprovedena demokratizacija nego totalitarizam, Libija je od najjače ekonomije Afrike došla u stanje rasula uz evropsku kontrolu naftnih nalazišta, Irak nikada nije imao oružje za masovno uništenje, Avganistan nema prave veze sa Bin Ladenom koji je zapravo iz Saudijske Arabije, bacanje njegovog tela u more nije muslimanski običaj … Ovako bi mogli nabrajati do sutra, a nikog ne zanima kako preduzeti poteze protiv saradnje s očigledno ekspanzionističke politike Zapada.
Prirodna ishrana – Otrovi su svuda oko nas
Što više napreduje medicina, to su ljudi više bolesni – neverovatno, ali istinito statistički, uprkos uočljivoj i nelogičnoj kontradikciji. Aspartam, acesulfam K, fluor, arsen, živa, alfatoksini, neispitani GMO, Hi-Fi signali, mobiteli, nezdrava hrana, aditivi, veštačke boje – sve je to samo jedan deo mnogo veće celine. Svakodnevno kroz medije otkrivamo nove načine trovanja zbog kojih niko ne odgovara, već naprotiv, interesne grupe ostvaruju nikad veće profite.
Nekada ‘teorije zavere’, danas ‘normalne’ činjenice u našim životima. Konzumerizam je iznad svega, stavljaju se plombe i zaštitni ormari u trgovačkim centrima na hranu, a svima je ekonomičnije kupiti hranu u takvim lancima nego podržati domaću prirodnu proizvodnju kod kumice na placu. Svi znamo da nas truju, no očito nas u potpunosti boli briga.
Moral – Vlast mora poštovati Ustav i slušati narod
‘Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana’. Ili tako barem kaže prvi članak Ustava Republike Srbije. Samim time bi i policija trebala služiti građanima, kao i državna birokratija. Naoružani represivni aparati, zatvori, restriktivni zakoni i visoki porezi to opovrgavaju. Policija je postala alatka vlasti protiv naroda, referendum je gotovo onemogućen, porezi idu uz ‘dlaku’ krupnom kapitalu, a građani iz dana u dan gube poslove i plaćaju sve veće namete.
Uloga Vlade bi morala biti zaštita države, a kako državu čine njeni građani sve bi trebalo da funkcioniše po jednostavnom postulatu – nikome ne čini ništa nažao. Na taj način bi se poštovale građanske slobode, ne bi bilo korupcije i svi koji bi od toga odstupili bili bi rigorozno kažnjeni. Nažalost, kada odmah odmahne rukom na ovo i sve smatramo utopijom, jasno je da trenutna situacija ne budi nadu u optimizam.
Kritičko razmišljanje – Vlasnik medija je vladajuća elita
U Srbiji je oduvek uvreženo mišljenje kako ukoliko nešto nije u medijima automatski nije vredno ni pažnje. Takav mentalni sklop stvorili su političari i već decenijama ubiru plodove. Kreiranje javnog mnjenja putem propagande, cenzure i autocenzure postalo je normalan način poslovanja, a tragično je u kolikoj meri se Srbi lako polariziraju, bilo zbog ‘partizana i četnike’, ‘vernika i ateista’, ‘patriote i Evropljane’, ‘naučnika i verujuće ‘itd
Kada vlasnici najvećih medija odlaske na sastanke Bilderberg grupe i tamo ispijaju skupocena vina s vladajućom strukturom, to nije’ teorija zavere ‘već sasvim normalno druženje, a kada se mediji grupno organizuju za ili protiv nekog kandidata na izborima ili ulaska u EU onda je to pluralizam. Ponekad je teško poverovati da dr Mengele svojevremeno nije bio u pravu kada je izjavio: ‘Šta vas više lažemo, vi manje verujete u to’.
Neosuđivanju – neistomišljenici nisu neprijatelji
Duboke podele u hrvatskom društvu rezultat su planski osmišljene distrakcije – jeste li primetili kako svaki puta kada se treba nešto izuzetno bitno izglasati ili su političke stranke izložene velikim aferama, plasira se neka sasvim drugačija priča?
Većina naših ideja su samo misaone forme i mentalni sklopovi koji nisu naši već smo informaciju dobili iz nekog izvora, često i zlonamernog. Dezinformatori manipulišu egom pojedinaca na način da im otežavaju promene paradigme i razmišljanja, te je iz toga ključno da uočimo njihovu indoktriniranost i hipnozu i ne reagujemo na agresivan način. Predrasude, tabu teme, dogme i društvene norme služe kao okovi na mentalnoj mapi i svako mora shvatiti kako neprijatelj nije komšija koji podržava Partizan, Zvezdu ili Vojvodinu ili crkvu, laičku državu nego onaj ko je lansirao tu podelu i kome takva situacija najviše odgovara da bi iz nje izvlačio korist – suparništvo zna biti zanimljivo, ali ne kada neko drži sa visine drži sve konce u rukama.
Postojanje šire slike – Interes nije uvek nužno ‘teorija zavere’
Etiketiranje u ‘teoretičare zavere’ vrhunsko je oružje za zavjerenike. Podsetimo, urota, zavera ili konspiracija u najširem smislu označava tajno udruživanje dve ili više osoba u svrhu pripremanja, pomaganja i izvršavanja određene radnje na štetu neke osobe ili organizacije, i to najčešće uz zloupotrebu nečijeg poverenja. Ukoliko posmatramo definiciju teško je ne verovati u globalnu zaveru.
Važno se prisetiti i da su nekada teoretičari zavere ‘okrugle Zemlje’ bili spaljivani od strane naučnika vezanih uz ‘ravnu ploču’, a posebno je zanimljivo primetiti kako je po dežurnim ‘pragmatici’ nemoguće da pojedini strani političari imaju veze sa stvaranjem famoznog ‘Novog svetskog poretka ‘dok je kod nas apsolutno svima jasno da’ naši političari u potpunosti zavise o interesnim grupama i vlastitoj korupciji ‘.
Da smo naivci, pomislili bi da su svetske političke ikone ‘sveci’, no kada vidimo Berluskonija i ekipu onda nam je jasno kako poređenje snage ekonomije i konspirativnost političara nemaju apsolutno nikakve veze. Jedna svetska država, moneta, vojska i Vlada pod totalitarističkom čizmom sve su bliži pojmovi, a pre svega deset godina se ismijavalo one koji su tvrdili takve ‘nebuloze’.
Ritualna pozadina – Postoje čudne ezoterijske prakse elite
Nebitno verujete li u duhovnu pozadinu sveta ili ne, bitno je da ‘oni’ veruju. Tako su brojni praznici svih religija prilagođeni onim vavilonskim i paganskim iz ranijih vremena (poput proslave zimskog solsticija, Luperkalija itd), brojna bizarna simbolika se plasira putem pop kulture, a vladajuća elita i danas odlazi na ceremonije tajnih društava ili spaljivanje životinjskih žrtava pred Moloko , velikom božanskom sovom u kontroverznom Bohemian Groveu.
Nedavne afere u Britaniji otkrile su uske poveznice pedofilije i satanizma, slični događaji već decenijama potresaju i brojne religijske instance i više ovakvo mišljenje definitivno nije ‘ludost’. Skrivena ruka je tu, a zašto se bavi okultnim vještinama teško je odgovoriti.
Budi promena koju želiš videti u svetu – Snaga je u ljudima, ne u eliti
Mišljenje da je glas građana ‘nebitan’, da se ‘ionako ništa ne može promeniti “i da su’ ljudi inferiorni pred političarima ‘u potpunosti je pogrešan. Istina je da će svako jedino sam sebi popraviti budućnost jer su parole poput one da će nam ‘EU pomoći da napredujemo’ potpuno deplasirani populizam i klasična ‘navlakuša’.
Svako se sam prvo mora odlučiti da identifikuje sa sebi prihvatljivim postulatima i principima i onda se posvetiti njihovoj promociji u praksi. Pošto je promena paradigme najteži udarac za ego i uhodani život, jako malo ljudi se odluči na takve mere, ali definitivno ima istine u rečima Stiva Džobsa: ‘Jedino oni dovoljno ludi da izjave kako će promeniti svet – taj svet zaista i promene’.
izvor:
(Dnevno, prilagodio Srbin.info)