Muškarci u opasnosti
Na endokrilni sustav djeluju PCB, DDT, bisfenoli, pesticidi, kemijski spojevi koje na tržište izbacuje industrija. Ako dođu do muškog sustava za razmnožavanje , mogli bi biti i razlog patologija kao što su rak, imunološke bolesti, problemi sa štitnjačom, dijabetes.
Emisija počinje otkrićem danskog znanstvenika Nilesa Skakkebaeka da je broj spermija u posljednjih 50 godina prepolovljen. Do istih rezultata dolazi i američka epidemiologinja Shanna nakon višemjesečne analize Skakkebaekovih rezultata i referenci. Uz provjeru rezultata iz Danske Shanna je napravila provjeru utjecaja okoliša na spermu muškaraca na četiri odvojene lokacije: dvije urbane sredine (New York i Los Angeles) i dva ruralna grada. Očekivala je da će zbog načina života kvaliteta sperme biti lošija u megalopolisima. Istraživanje je pokazalo da je najlošija kvaliteta sperme bila u ruralnom gradiću što ju je šokiralo i navelo na daljnje istraživanje koji su mogući utjecaji. Grad se nalazi u delti Misisipija koja je kontaminirana pesticidima i nameće se kao logičan zaključak da su pesticidi jedan od glavnih uzroka smanjene kvalitete spermija.
Nakon sumnji u rezultate danskog i američkog istraživanja pariška banka sperme također provodi vlastito istraživanje nad uzorcima sperme starim do 20 godina. Rezultat je također šokantan, u 20 godina broj spermija se smanjio za 40%!
U kemijskoj industriji postoji pravilo da količina ubija tj. tvar nije otrovna ako nije zastupljena u dovoljnoj količini. Za endokrilne disruptore ne vrijedi navedeno pravilo već vrijedi trenutak izloženosti. Dovoljno je da fetus bude izložen "dozvoljenim količinama" kemijskim spojevima koji oponašaju i utječu na hormone -- endokrilnim disruptorima. Malformacija se može desiti još u razvoju fetusa i može biti razlog današnjem velikom povećanju spolnih malformacija prvenstveno neplodnosti muškaraca.
Eksperiment sa životinjama koji za "0+0+0 daje 7″. Životinje su bile izložene normalnim količinama jednog ftalata i dva različita pesticida. Rezultat bi trebao biti nula, tj. ne bi smjelo biti utjecaja budući da se radi o normalnim dopuštenim količinama, međutim njihova interakcija je dovela do sedmerostrukog broja povećanja mjerenih malformacija. Još jedno zvono za uzbunu. Sva se ispitivanja odnose samo na izolirane kemijske spojeve i njihov individualni utjecaj. Ne postoji zakon niti u jednoj državi koji obavezuje proizvođače da testiraju interakciju kemisjkih spojeva i utjecaj interakcije na ljudsko zdravlje. Ako je ljudska aktivnost ispustila na desetke tisuća novih kemijskih spojeva, koliko je tek onda mogućih interakcija i njihovih mogućih štetnih utjecaja na ljudsko zdravlje?
Na žalost za očekivati je uskoro kao rezultat eksperimenta u koji smo svi uključeni skandal širokih razmjera s posljedicama na ljudsko zdravlje.
