[TXT] Marihuana - Naše uže spasa do budućnosti
Napisano je bezbroj knjiga, stručnih tekstova, snimljeno bezbroj filmova o toj opevanoj biljki, možda i najpoznatijoj na svetu, ali i danas nema odgovora je li marihuana otrov ili lek?
Ili je jedno i drugo. Na kraju krajeva, i 'čokolada je dobra ali zube kvari' … i ne valja se preterivati ni sa čim ...
Elem, treba je upotrebljavati a ne zloupotrebljavati ...
Nema nikakve sumnje, nevezano uz njena moguća lekovita svojstva, marihuana je psihoaktivna i mladima od 18 godina ne bi trebala biti dostupna. Ali prema svima ostalima, trebala bi u najmanju ruku biti dekriminalizovana.
Izmedu bezbroj aktualnih tekstova o marihuani, danas izdvajamo ovo zanimljivo videnje s portala svjetlost-online.com , pod naslovom: "Konoplja – naše uže spasa do budućnosti"
Posledice zabrane konoplje
Često se kaže da u ratu najprije strada istina. Nigde se to ne može vidjeti bolje nego u takozvanom ratu protiv droga. Počevši s histeričnom medijskom kampanjom Hearst pressa o «ludilu od džointa» pocetkom 1930-ih, slika kanabisa (Cannabis sativa) ili konoplje preobrazila se iz vredne kulture za vlakna i važnog izvora ulja i lijeka u «poganu vražju travu s korijenjem u paklu». Bilo namjerno ili slucajno, suzbijanje kanabisa poplocalo je put dramaticnoj preobrazbi svjetske ekonomije.
Do potkraj 19. stoljeca svijet je pokretao sustav koji se temeljio na ugljikohidratima, u kojem su se sva vlakna, goriva i lijekovi za zadovoljenje ljudskih potreba proizvodili fotosintezom, a Sunceva se energija koristila za kombiniranje ugljicnog dioksida i vode u celulozu, osnovni gradevni materijal prirodnog svijeta. Tijekom 20. stoljeca velik dio tih ugljikohidrata zamijenili su ugljikovodici koji se dobivaju ekstraktivnim industrijama ugljena i nafte. Umjesto konopljinih prirodnih vlakana došla su petrokemijska vlakna. Najlon, poliester i drugi sinteticki materijali proizvodili su se u golemim kolicinama i promovirali agresivnim reklamama. Umjesto papirnatih vrecica i kutija stigle su sveprisutne plasticne vrecice.
Milijarde tih toksicnih, nerazgradivih predmeta proizvedene su kako bi bile upotrijebljene samo jednom i odbacene da bi onda pronašle put do potoka i rijeka, i s vremenom se stopile u goleme potopljene otoke smeca u Tihom oceanu i drugim oceanima, oslobadajuci u morski i ljudski ekosustav toksicnu tempiranu bombu kemikalija koje narušavaju hormone. Umjesto da se papir proizvodi iz jednogodišnjih kultura za vlakna, goleme površine drevnih šuma ruše se i pretvaraju u triješce, pa zatim kuhaju s klorom i drugim opasnim kemikalijama kako bi se dobio inferioran proizvod u usporedbi s onim što zamjenjuje.
Uništavanje i zagadivanje prirodnog svijeta nije jedini štetan ucinak suzbijanja kanabisa. Opet, bilo namjerno ili slucajno, zakoni koji su prihvaceni kako bi se nametnula zabrana poslužili su kao šablona za uspostavljanje represivne policijske države sa sve vecim ogranicavanjem sloboda pojedinaca. Pod maskom sprjecavanja šteta od «pošasti droga», stanovništvo je podvrgnuto prisluškivanju telefona i drugim metodama nadzora, nametljivim i cesto nasilnim policijskim racijama i rasponu metoda kemijskog nadzora, ukljucujuci nametnuto testiranje kose, urina i sline. Vecinu trenutne zatvorske populacije cine nenasilni prekršitelji zakona o drogama, posebno u Sjedinjenim Državama gdje je privatizacija zatvora stvorila represivnu ali vrlo profitabilnu industriju za korporaciju Wackenhut i druge igrace u zatvorskoj industriji.
Štetne posljedice zabrane nisu ogranicene na pojedince nego se osjecaju širom geopoliticke sfere.
Buduci da se velik dio kanabisa i drugih droga biljnog podrijetla uzgaja u zemljama Treceg svijeta, politicka intervencija pod krinkom prekida opskrbe drogom koristila se i još se koristi u politicke svrhe kao izgovor za vojno djelovanje. Invazija na Panamu i politicka previranja u Afganistanu, Meksiku i Kolumbiji, da spomenemo tek neke zemlje, rezultat su militarizacije rata protiv droga. Usprkos golemoj kolicini dokaza za umiješanost americke vojske u krijumcarenje droge na veliko, ukljucujuci unos tona i tona kokaina iz Južne Amerike u SAD radi financiranja tajnih aktivnosti, borci rata protiv droga i dalje se smatraju moralno uzvišenom stranom.
Rast industrija konoplje
Medutim, zbog neumornih napora tisuca aktivista za konoplju širom svijeta odnos prema njoj polako se pocinje mijenjati. Konoplja se sada može legalno uzgajati u vecini zemalja, iako Sjedinjene Države ostaju važna iznimka. Dok su industrije konoplje i dalje mali igrac na svjetskoj sceni, njihova velicina i raspon proizvoda postojano rastu zbog sve bolje prihvacenosti koncepta industrijske poljoprivrede. Kako bi poticala stvarnu održivost, industrijska poljoprivreda nastoji koristiti jednogodišnje kulture kao polaznu tocku za tvornicku proizvodnju, zamjenjujuci mineralne sirovine kao što su željezna ruda i ugljen. Ali, mogu li konoplja i druge birane kulture stvarno utjecati na prijetecu ekološku katastrofu?
Zamislite svoju zemlju jednu generaciju u buducnosti, nakon prihvacanja zakona po kojem bi sva industrijska proizvodnja morala biti potpuno neotrovna, biorazgradiva i održiva. U tom svijetu automobili i mnoge druge stvari sada se proizvode od bioplastike koja se dobiva od konoplje. Taj materijal nije nov. Razvio ga je 1941. Henry Ford, izradivši karoseriju koja je bila šest puta lakša od celicne, a imala je deset puta vecu otpornost na sudare. Dokumentarne snimke o tom izvanrednom postignucu mogu se naci na internetu. Buduce generacije nikada nece znati što je zapravo radio autolimar, a osiguravajuca industrija znatno ce se smanjiti. Možda ce, u tom svijetu buducnosti, oni koji su odgovorni za suzbijanje takve dragocjene zelene tehnologije konacno biti kažnjeni.
Papir i tekstil
Australija godišnje zaradi oko 400 milijuna dolara prodajuci mljeveno drvo dobiveno sjecom prašuma, ali uveze gotove papirne proizvode u vrijednosti od 1,4 milijarde dolara.
U svijetu buducnosti upotreba stabala i klora u proizvodnji papira samo je daleka uspomena.
Moderne tvornice za proizvodnju bezdrvnog papira rade okružene zelenim poljima konoplje. Milijarde dolara uštedene na uvozu investiraju se u velike programe ponovnog pošumljavanja, stabilizacije erozije i olakšanja povratka biološke raznolikosti. Sinteticka vlakna odavno su nestala, a zamijenili su ih prirodni tekstili koji dišu, proizvedeni od konoplje, ramije i bambusa.
Gradnja i konstrukcija
Konopljin beton (hempcrete) gradevni je materijal koji se proizvodi od usitnjenih unutarnjih vlakana stabljike konoplje. Pomiješana s vapnom, mljevenom drozgom ili drugim dodacima, ona stvaraju celulozni cement koji je lakši od konvencionalnih materijala, ali s poboljšanim svojstvima toplinske i zvucne izolacije. Taj materijal otporan je na vatru i u potpunosti otporan na termite.
Konopljin beton donio je revoluciju u izgradnju kuca u buducnosti. Stvrdnjava se poput betona, ali može se rezati poput drvenih greda. Svaka neželjena gradevina može se jednostavno samljeti i ubaciti u novu smjesu. Može se razviti «organskiji» stil gradnje, jer je sada jednostavno preuredivati raspored unutarnjih zidova i unositi bilo koje druge izmjene u dom radi prilagodbe promjenjivim potrebama obitelji. U nekim europskim zemljama gotovo polovicu svih domova izgradili su vlasnici.
Osim toga, konopljin beton dramaticno smanjuje troškove stanova pojednostavljujuci gradnju: na primjer, krov izliven od konopljinog betona ojacan bambusom može zamijeniti krov s crepovima, opšav i oluk. Takav krov imat ce bolju toplinsku i zvucnu izolaciju od crjepova, bit ce otporan na tucu i uvelike ce smanjiti rizik od požara.
Osim njegovih izravnih prednosti u gradnji, konopljin beton vrlo je djelotvoran u vezanju ugljicnog dioksida. Biološko vezanje proces je kojim biljke uzimaju ugljicni dioksid i vodu i koriste Suncevu svjetlost za sintetiziranje glukoze, a zatim celuloze. Ako se celuloza koristi u dugotrajnim gradevinama onda se atmosferski ugljicni dioksid prakticno uklanja ili ‘veže’, poboljšavajuci zdravlje klime na Zemlji. Prosjecna australska obitelj proizvede oko 10 tona ugljicnog dioksida svake godine. Jedan hektar konoplje može vezati do 20 tona ugljicnog dioksida godišnje. Prosjecna kuca od konopljinog betona vezala bi oko 40 tona. Kad se izgradi kuca od konopljinog betona ne uštedi se samo taj izravan ugljicni dioksid.
Korištenjem cigala, crjepova i druge pecene keramike tijekom njihove proizvodnje stvaraju se goleme kolicine ugljicnog dioksida. Prosjecna kuca od cigala stvori do 500 tona ugljicnog dioksida tijekom citave svoje izgradnje, pa na stanogradnju otpada velik postotak domace proizvodnje ugljicnog dioksida neke zemlje. Masovna promjena metoda gradnje olakšala bi naše ispunjavanje, ili još bolje, premašivanje ciljeva kao što su razine prema protokolu iz Kyota. Zloguki proroci mogu tvrditi da bi poštivanje Protokola štetilo ekonomiji, ali masovni prijelaz na papirnu, tekstilnu i gradevinsku industriju baziranu na konoplji pružio bi ogroman ekonomski poticaj, stvarajuci kvalitetne prilike za zapošljavanje i izvoz – za razliku od kratkovidnih strategija poticaja usmjerenih na potrošace koje se trenutno primjenjuju.
Sjeme konoplje u zdravlju i medicini
Na podrucju zdravlja i medicine primjena konoplje mogla bi dovesti do dramaticnih poboljšanja u društvu.
Sjeme konoplje jedan je od najbogatijih izvora ALA (alfa-linolenske kiseline), biljnog oblika esencijalne masne kiseline omega-3. ALA ima strukturu od 18 ugljikovih atoma koja se u tijelu produžuje u lanac od 22 ugljikova atoma radi sinteze DHA (dekosaheksaenske kiseline) i EPA (eikosapentaenske kiseline). U tom obliku omega-3 ugraduju se u mozak, stvarajuci kljucan dio neuronske membrane.
Omega-3 iz morskih izvora javlja se kao DHA i EPA, a uzimanje omega-3 u tom obliku zaobilazi potrebu za pretvorbom. Medutim, ALA i sama ima blagotvornih ucinaka, dok korištenje omega-3 iz morskih izvora predstavlja ozbiljno opterecenje za vodeni okoliš. Osim toga, omega-3 vrlo je reaktivna molekula, pa ih oštri industrijski uvjeti koji se koriste pri ekstrakciji i uklanjanju mirisa ulja ostavljaju sa suboptimalnom aktivnošcu i mjerljivim razinama zagadenja, ukljucujuci živu i poliklorirane bifenile (PCB-i) koje je moguce naci u brojnim uzorcima proizvoda na tržištu.
Srecom, vecina ljudi lako može pretvarati ALA u DHA i EPA u dovoljnim kolicinama za optimalan razvoj mozga. Dobro je što dvije skupine s pojacanim potrebama za DHA i EPA – trudnice i mala djeca – posebno djelotvorno obavljaju tu pretvorbu. Rad enzima odgovornih za pretvorbu može biti usporen ako postoji višak zasicenih masnih kiselina, zato za optimalne rezultate treba smanjiti njihovu kolicinu u prehrani.
Postoje dvije vrste esencijalnih masnih kiselina: omega-3 i omega-6. Zovemo ih ‘esencijalnima’ zato što ih tijelo ne može sintetizirati, zbog cega ih je potrebno dobivati iz hrane. Za optimalno zdravlje idealan odnos izmedu unosa omega-3 i omega-6 bio bi jedan dio omega-3 na svaka tri dijela omega-6 (1:3). Industrijalizacija zapadnjacke prehrane i konzumiranje repicinog i drugih inferiornih ulja iz masovne proizvodnje – koja u svakom slucaju imaju nizak udio omega-3 – imali su kritican ucinak ozbiljnog smanjenja unosa omega-3 uz istovremeno dramaticno povecanje unosa omega-6.
Tijelo održava homeostazu kroz dinamicnu ravnotežu izmedu suprotstavljenih sila; na primjer, skeletno-mišicni sustav balansira suprotne mišice za pregibanje i opružanje radi održanja položaja tijela. Biokemijski, tijelo održava svoju unutarnju homeostazu osjetljivim balansiranjem proupalnih i protuupalnih ucinaka. Tijelo mora biti u stanju pokrenuti djelotvornu upalnu reakciju kako bi odbilo napad mikroorganizama i kao pomoc kod zarastanja rana, ali potom mora biti u stanju ograniciti tu upalu kako bi sprijecilo neželjene kolateralne štete na okolnim tkivima.
Opcenito govoreci, omega-6 masne kiseline i njihovi derivati djeluju proupalno, dok omega-3 stvaraju medijatore koji obuzdavaju upalnu reakciju. Uz prevladavanje omega-6 i nedostatak omega-3 tijelo je u trajnom stanju suvišne upale.
Oslobadanje upalnih citokina pokrece proces oštecivanja tkiva koji se, potraje li proces dovoljno dugo, manifestira kao bolest poput bolesti krvnih žila, gubitka vida i demencije. Kada su zahvaceni sinovijalni zglobovi razvija se osteoartritis, uzrokujuci jake bolove i patnje velikom postotku stanovništva.
Poput vitezova u sjajnom oklopu, farmaceutske korporacije ponudile su svoj odgovor: nesteroidne protuupalne lijekove (NSPUL). Te kemikalije temelje se na aspirinu, ali su modificirane tako da imaju brži ucinak, bolja analgetska svojstva ili neku drugu karakteristiku koja njihovom proizvodu daje tržišno poželjnu prednost nad konkurencijom. NSPUL je stvorio industriju s godišnjim prihodima od više milijardi dolara, usprkos cinjenici da je odgovoran za smrt stotina tisuca ljudi na svjetskoj razini. Kao neocekivana dodatna prednost za korporacije, najcešca nuspojava NSPUL-a je nadraženost želuca što cesto vodi do cira. Milijardama od NSPUL-a dodane su milijarde dolara od prodaje antacida poput Zantaca®, a u novije vrijeme, inhibitora protonske pumpe.
Uza sve te skupe lijekove napredovanje bolesti tek se neznatno uspori, a nesretnom pacijentu na kraju je potrebna složena operacija radi osposobljavanja oštecenog zgloba. Je li bilo što od toga zaista nužno?
Ljude koji nastoje održavati povoljnu ravnotežu omega-3 i omega-6 masnih kiselina i ujedno cuvaju svoja tijela od oksidativnog stresa redovitim unosom prirodnih antioksidanata biljnog podrijetla opcenito ne muce osteoartritis ili druge degenerativne bolesti. Takoder, rijetko imaju problema s krvnim tlakom i nemaju potrebu za antidepresivima – dvjema skupinama lijekova koje donose velike prihode farmaceutskim kompanijama.
Cini se da je suvremena farmaceutska industrija cvrsto odlucila slijediti put tretiranja stanovništva lijekovima zbog stanja koja cesto izvorno uzrokuju njihove sestrinske kompanije iz prehrambene industrije.
Tijekom proteklog stoljeca šecerna je trska od rijetke luksuzne namirnice postala strahovito prekonzumirana opasnost po zdravlje. Kad se u velikim kolicinama dodaje u bezalkoholna pica i vecinu preradenih namirnica u sjedilackom tijelu uzrokuje nagle promjene razine šecera u krvi s poremecajima raspoloženja i raširenim oksidativnim stresom, buduci da se višak glukoze veže za hemoglobin i tkiva, ili se transportira u masne naslage, gdje povecava opseg struka.
Epidemija dijabetesa tipa II nastavlja se nesmanjenom snagom, dok kljucni krivci poput McDonaldsa koriste gurue za odnose s javnošcu kako bi se preobrazili u restorane zdrave hrane i dalje prodajuci istu toksicnu masu zasicenih i trans-masti i šecera koju nazivaju hranom. Poremecaj prehrane vodi do poremecaja u kemiji krvi, posebno u profilu lipida, s povišenjem razine lipoproteina niske gustoce i ukupnog kolesterola.
Na temelju patoloških studija koje su otkrile kolesterol u ateromima koji zacepljuju arterije medicinski i farmaceutski establišment smislili su kolesterolsku teoriju srcanih bolesti, tvrdeci da se visoke razine serumskog kolesterola lijepe za stjenke arterija time uzrokujuci bolest. S kolesterolom kao baukom broj jedan farmaceutska industrija tada je zastrašenoj javnosti predstavila carobne metke – statinske lijekove – koji sigurno lijece sve njihove probleme. Ti lijekovi uzrokuju ozbiljne nuspojave ali, usprkos tome, statini su narasli u industriju vrijednu milijarde dolara. Ipak, u teoriji o kolesterolu ima mnogo nedostataka, a opažene cinjenice mogu se bolje opisati ako oksidativni stres promatramo kao kljucni pokretacki dogadaj u stvaranju ateroma.
Oksidativni stres rezultat je djelovanja kisikovih slobodnih radikala. Slobodni radikali nestabilne su molekule s neuravnoteženim elektronskim oblacima koje mogu oštetiti svako tkivo s kojim dodu u dodir. Ti slobodni radikali neizbježan su rezultat biokemijskog disanja. Medutim, oksidativni stres dramaticno se povecava izlaganjem otrovnim kemikalijama, aditivima, isparenjima i elektromagnetskom zracenju.
Poput iskrica koje lete iz logorske vatre, slobodni radikali mogu uzrokovati štetu na tkivima u kojima se nadu ako ih se ne ugasi. U svom zdravom stanju tijelo je opremljeno impresivnim endogenim antioksidacijskim sustavom, a egzogeni antioksidanti u obilnim se kolicinama nalaze u vocu i bobicama sazrelim na stablu i lozi, kao i u povrcu.
Prema teoriji o oksidativnom stresu, bolest nastaje iz upalne reakcije koja se javlja oko mjesta oksidativne štete. Kad se ateromski plak podvrgne pažljivoj biokemijskoj analizi otkriva se da je kolesterol u plaku, koji gutaju imunološke stanice poznate kao pjenasti makrofagi, zapravo užegao. Užeglost je stanje ulja koje je bilo podvrgnuto oksidativnom stresu od izlaganja suvišnoj svjetlosti, toplini ili kemikalijama, uz nedovoljnu kolicinu zaštitnih antioksidanata. Užeglost ulja, a ne kolesterol sam po sebi, ono je što pokrece upalnu reakciju koja uzrokuje plak. Odgovarajuci tretman trebao bi rješavati pitanje oksidacije umjesto što umjetno manipulira razinom kolesterola.
Osim toga, oksidativni stres na membrani trombocita cini ih previše «ljepljivima», stvarajuci preduvjet za probleme sa žilama, bilo da se radi o srcanom udaru, moždanom udaru ili ishemiji ekstremiteta. Dok pojedinci ili skupine zbog odredenih genetskih karakteristika mogu biti osjetljivi na oksidativni stres na odredenom mjestu ili tkivu, temeljna patologija ostaje oksidativni stres.
Bez temeljitih promjena prehrane i nacina života zdravlje stanovništva nastavit ce se pogoršavati. Ljudi ce postajati žrtve raznih kronicnih degenerativnih bolesti sve dok društvo više ne bude u stanju podmirivati troškove potrebne zdravstvene njege. Trenutna neuravnotežena, devitalizirana, demineralizirana i opcenito manjkava nacionalna prehrana dovela je do toga da stanja koja se mogu sprijeciti zajednici nanose teške socijalne i ekonomske gubitke.
Procjenjuje se da do 90 posto australske školske djece ne dobiva optimalne kolicine omega-3, pa se može ocekivati da ce to utjecati na razvoj mozga i intelektualne funkcije.
Idealan unos omega-3 takoder je potreban za optimalno funkcioniranje imunološkog sustava. Nedostaci se mogu manifestirati kao alergije, autoimune bolesti i drugi izrazi imunološke disfunkcije.
Konopljino sjeme nudi jedinstvenu kombinaciju važnih hranjivih tvari, ukljucujuci uravnotežen omjer omega-3 i omega-6, te impresivan raspon vitamina i minerala.
Konopljino sjeme ima posebno visoku razinu vitamina E, snažnog antioksidanta koji štiti omega-3 od užeglosti. Vitamin E, kojega tako cesto nedostaje u prehrani preradenim namirnicama, od presudne je važnosti za zdravlje žila zbog toga što održava elasticnost stjenki krvnih žila. Bjelancevine u konoplji uravnotežene su i lako se apsorbiraju.
Politika namirnica od konoplje
Australija je jedina zemlja na Zemlji koja još uvijek ima ogranicenja na reklamiranje prehrambenih primjena konopljinog sjemena. Dozvoljeno je koristiti proizvod na koži, ali ne i kao hranu – poput maslaca od konopljinog sjemena, sladoleda i hranjivih plocica. (To je slicna situacija kao sa sirovim mlijekom, gdje su pretjerano marljivi regulatori ogranicili proizvode na temelju loše znanosti, vlastitog ekonomskog interesa i politicke pristranosti.)
Sjeme konoplje trenutno nije registrirano kao hrana za ljude u Australiji. Godine 2002. podnesen je zahtjev za uvrštenje namirnica od konoplje, ali je odbacen nakon politicke intervencije prethodne konzervativne vlade. Godine 2009. Ured za prehrambene standarde Australije i Novog Zelanda prihvatio je zahtjev za izmjenu pravilnika, no odluka o tom zahtjevu još nije objavljena.
Medutim, u našem svijetu buducnosti stvari se odvijaju uz manje neprilika. Zakon prema kojem svi proizvodi moraju biti potpuno netoksicni donio je kraj industrije junk-fooda. Nakon samo nekoliko godina prehrane širokim rasponom namirnica na bazi konoplje i prihvacanja drugih zdravih navika kod stanovništva se bilježi napredak.
Sa suzbijanjem epidemije dijabetesa dolazi do velikih ušteda na polju zdravstvene zaštite. Višak se troši na širenje mreža biciklistickih staza po gradovima i druge sadržaje koji doprinose javnom zdravlju. Poboljšava se zdravlje majki i beba, a dolazi i do smanjenja trenutno alarmantno visokih razina astme kod djece.
Optimalna prehrana donosi brojne prednosti. Poput vatre koja se rasplamsala umjesto da tinja i dimi, metabolizam postaje djelotvorniji u pretvaranju hrane u energiju. Mentalna i tjelesna krepkost stanovništva povecavaju se te ulazimo u renesansu ucenja i kreativnosti. Osloboden okova toksicnosti junk-fooda, ljudski um slobodan je istraživati nove nacine interakcije i rješavanja dotad nerješivih problema, pa zapocinje nova era mira i prosperiteta.
Ali koliko je vjerojatno da cemo doživjeti prihvacanje zakona usmjerenih na osiguravanje zdravlja i prosperiteta Zemlje i svih ljudi na njoj? Cini se da trenutni ekonomski i politicki sustav kontrolira korumpirana klika s moralnim integritetom gmazova. U svijetu koji vapi za zadovoljenjem osnovnih potreba za hranom, cistom vodom i krovom nad glavom, preko 70 posto svjetskih znanstvenika radi za vojsku.
Uz financijske stresove koje namece trenutna ekonomska situacija vecina ljudi svo svoje vrijeme troši samo na prehranjivanje, odijevanje, osiguranje smještaja i obrazovanja svojih obitelji. Imati vremena i energije za konstruktivno ukljucivanje u politicki proces luksuz je koji si malobrojni mogu priuštiti i, uz fokusiranje medija na jedno nebitno pitanje za drugim, on je postao verzija kruha i igara iz 21. stoljeca.
Interpretacija da su sve biljke i životinje stvorene kako bi ih covjek koristio ucvrstila je poruku o odvojenosti i poplocala put nemilosrdnoj eksploataciji prirodnog svijeta koja je sada zlokobna prijetnja cijeloj biosferi. Masovna industrijska upotreba konoplje i drugih kultura za dobivanje vlakana može riješiti brojne svjetske ekološke probleme, istovremeno donoseci znacajne ekonomske koristi.
Upotreba namirnica od konoplje može izlijeciti i revitalizirati stanovništvo. Ali može li se neman pohlepnog kapitalizma, s njenom indoktrinacijom u bezumni konzumerizam, svladati na vrijeme da se spasi ono malo dragocjenih ostataka prirodnog svijeta prije nego i oni nestanu?
Za to je potrebna potpuna revolucija. Nikakvo prilagodavanje, dopunjavanje ili druge izmjene sadašnjeg ekonomskog sustava ne mogu nas ni poceti približavati rješenju. Polazna tocka za taj proces mora biti revolucija u odnosu covjecanstva prema prirodnom svijetu. Tada bismo mogli imati izgleda da prihvatimo taj presudan zakon kojim bi se zabranili proizvodi koji nisu potpuno sigurni i netoksicni, umjesto nastavka sadašnje situacije u kojoj se rješenje zabranjuje.
O autoru:
Dr. Andrew Katelaris diplomirao je s bakalaureatom iz medicine na Sveucilištu u Sydneyu 1985., a doktorat je primio 1992. na Sveucilištu u New South Walesu, obranivši dizertaciju iz imunopatologije. Ima preko 20 godina iskustva u bolnickoj medicini te kirurškoj i forenzickoj patologiji.
Dr. Katelaris poceo se baviti industrijskom konopljom tijekom 1980-ih, s istraživanjima usmjerenim na ocuvanje australskih prirodnih šuma. Otkrio je potisnutu povijest industrijske konoplje i poceo se povezivati s aktivistima za konoplju iz cijeloga svijeta. Godine 1988. dr. Katelaris je posjetio Sveucilište Wageningen u Nizozemskoj, gdje je saznao za napredak u proizvodnji bezdrvnog papira. Posjetio je i proizvodace konoplje u Francuskoj.
Po svom povratku zajedno s drugim aktivistima zapoceo je kampanju za podršku konoplji u Australiji. Udružio se s režiserkom dokumentarnih filmova Barbarom Chobocky i snimio Billion Dollar Crop (Kultura od milijardu dolara), prvo široko prikazivano televizijsko razotkrivanje zabrane kanabisa, koje je potaknulo znacajnu podršku javnosti.
Kao rezultat toga uspostavljen je sustav dozvola za istraživanja, cime su omoguceni agronomski pokusi s konopljom. Testirana su razna mjesta za uzgoj i stecena su iskustva, npr., u povecanju prinosa vlakana kroz manipuliranje mjestima sadnje na razlicitim geografskim širinama.
U suradnji sa Sveucilištem Southern Cross (Lismore, NSW kampus), dr. Katelaris je dobio dozvolu za uzgoj konoplje bogate HTC-om za fitokemijske analize i testiranje stabilnosti ekstrakata, u sklopu priprema za program dostupnosti kanabisa iz milosrda [za potrebe bolesnika, prim. prev.]. Taj uzgoj prekinut je iz politickih razloga i Australija još nije osnovala nikakav program dostupnosti kanabisa iz milosrda, kakvi postoje u mnogim zemljama širom svijeta.
Trenutni istraživacki interesi dr. Katelarisa ukljucuju poboljšane metode poljoprivrednog uzgoja konoplje, bolje metode prikupljanja sjemena i razvoj gradevinskih materijala od konoplje (konopljinog betona) prilagodenih australskim uvjetima. Predan je podizanju svijesti javnosti o koristi od prehrane konopljinim sjemenom.
Od posebnog su zanimanja prikladnost prehrane konopljinim sjemenom tijekom trudnoce i djetinjstva i terapijska primjena u lijecenju upalnih stanja, poremecaja ponašanja i depresije.
