Jan 11, 2012

Svetlost može zapisivati podatke na DNK, koja te podatke pamti! [TXT]

Nakon neverovatnog otkrića Doktora Pjotr Garjajeva i eminentnog tima Ruskih naučnika koji su otkrili da se DNK može programirati riječima i frekvencijama, Univerzitet Tsing Hua iz Tajvana i Karlsruhe Institute of Technology su otkrili kako svetlost može zapisivati podatke na DNK, objavio je naučni web sajt EurekAlert.


U pokušaju da pronađu najbolji i najjeftiniji medij za čuvanje podataka, grupa naučnika s Tajvanskog Nacionalnog Sveučilišta Tsing Hua i Karlsruhe Institute of Technology u Nemačkoj su stvorili uređaj za čuvanje memorije koji se temelji na DNK-u, „write-once-read-many-times” (WORM) ili „jednom zapiši podatke, čitaj mnogo puta“ tehnologiji, za to su koristili ultra-ljubičastu ili UV svetlost kako bi mogli kodirati i dekodirati podatke.


Uređaj nalikuje papiru to jest AIP-u ili Applied Physics Letters, na na njemu se nalazi tanak sloj DNK koje su uzeli od riba lososa pomešane sa srebrnim nano-česticama koje su utisnute između dve elektrode.


Kada UV svetlo padne na uređaj ono omogućava sintezu sa komponentama srebra koje se grupišu u klastere, koji  prenose kodirane informacije na DNK.

“U nekim slučajevima DNK može biti puno jeftinija za stvaranje memorijskih uređaja tj. uređaja za pohranjivanje podataka od tradicionalnih anorganskih materijala kao što je silikon,” otkrili su naučnici.

Isprva kada se nisko voltažna struja aplicirala kroz elektrode na DNK osvetljenu UV-om, samo je struja prolazila kroz sastojke; ovo je nalikovalo isključenom modu uređaja. Ipak, UV je omogućavala prenošenje podataka u jakom magnetskom polju, to jest kad god bi voltaža prešla određenu jakost, povećavala bi se i provodljivost uređaja, što odgovara uključenom modu uređaja.

Tim naučnika je otkrio da prelaz s isključenog moda na uključeni mod uz pomoć pojačavanja voltaže struje stvara nepovratni proces to jest da je uređaj ostajao uključen bez obzira da li se struja nakon toga isključivala to jest bez obzira kolika se voltaža aplicirala na sustav nakon toga. Jednom kada se informacija zapisala na sistem, on je u mogućnosti zadržati zauvek te zapisane podatke. Naučnici su otkrili kako provodljivost materijala u uređaju ostaje gotovo ista nakon 30 sati.

Autori ovog istraživanja se nadaju kako će ova tehnologija biti korisna za dizajniranje optičkih uređaja za pohranjivanje podataka i sugerišu kako će isti imati svoju korisnost i u plazmoničkim aplikacijama (plazmama, LCD ekranima, touch ekranima itd).

Istraživanje je objavljeno u žurnalu:
Applied Physics Letters
,
pod nazivom:
Photoinduced write-once read-many-times memory device based on DNA biopolymer nanocomposite,
autori:
 Yu-Chueh Hung, Wei-Ting Hsu, Ting-Yu Lin i Ljiljiana Fruk s Institute of Photonics Technologies, National Tsing Hua University Tajvan, DFG-Centre for Functional Nanostructures, Karlsruhe Institute of Technology Nemačka.