Jan 9, 2012

Wikileaks: američka korporacija Monsanto prijeti državama koje odbiju GMO hranu [TXT]

Kako prenosi britanski list Guardian, Wikileaks je ovaj tjedan objavio podatke koji otkrivaju kako je američka kompanija Monsanto (najveći svjetski proizvođač genetski modificiranog sjemena) direktno prijetila državama koje bi odbile GMO hranu. Kompanija Monsanto eksplicitno je tražila od SAD-a da ekonomski "kazni" države koje bi odbile suradnju. Spominju se termini poput proglašenja "ekonomskog rata".
Tako je primjerice zahtjevano da se izvrši veliki pritisak na Francusku koja je odlučila zabraniti neke od varijacija Monsanto kukuruznog sjemena.

Već dugi niz godina spekuliralo se kako korporacija Monsanto širi svoj posao diljem svijeta uz direktnu asistenciju američke vlade, ali tek sada Wikileaks daje točan uvid u dubinu same suradnje.
Prema objavljenim dokumentima, velik broj američkih diplomata direktno radi za samu kompaniju Monsanto.



Tako u dokumentima nalazimo i pisanu izjavu iz 2007. tadašnjeg američkog ambasadora u Francuskoj, Craig Stapleton-a:

"Ako krenemo u napad to će jasno pokazati Europskoj Uniji kako njihov trenutačan put vodi prema velikim gubicima i nije u njihovom interesu. Takav potez ojačao bi europske pro-biotehnološke stavove."

Iz objavljenih dokumenata jasno je vidljivo da Monsanto svoje GMO proizvode plasira na tržište uz direktnu prijetnju ekonomskim posljedicama ukoliko pojedina država pruži otpor.

Monsanto je možda i najveći krivac za teško stanje poljoprivrede u Indiji, što možete videti u nastavku teksta:



Talas samoubistva u Indiji - analiza uzroka




Indiju je poharala strašna epidemija koja je od 1995. do danas uzela preko 250,000 života.
Ne, ne radi se o nekom novom mutiranom virusu, ludim pticama, kravama ili pak poludjelom povrću. Ovaj "virus" je direktno stvorila država i ekonomsko-politički sistem koji njome vlada.
U Indiji je na snazi epidemija samoubojstava.

Tko se i zašto masovno ubija u Indiji?
Ubijaju se poljoprivrednici koji više nemogu vratiti svoje dugove. Mnoge obitelji u centralnoj Indiji žive na malim poljoprivrednim imanjima i gotovo u potpunosti ovise o izvozu svojih proizvoda.

Štura statistika je izračunala kako se svakih 30 minuta u Indiji ubije jedan poljoprivrednik.
Ali ta ista statistika u svoj svojoj šturoći broji samo muškarce koji su ujedno i vlasnici poljoprivrednih imanja. Nadodamo li na ukupan broj i članove njihove obitelji koji su odabrali ovaj strašan izlaz, stvarna brojka je daleko veća.

Što stvara ovu stravičnu statistiku? Zašto se toliki broj ljudi odlučuje na samoubojstvo kao jedini izlaz?
Nešto se užasno događa u Indiji. Onoj istoj Indiji koju su SAD nazvale "najvećom demokracijom na svijetu" i primjerom ekonomskog razvoja.

Indija u raljama kapitalizma
Živimo u svijetu u kojem je kapitalizam dosegao svoj vrhunac. Sistem diše i živi na temelju jedne i jedine definicije: bogate zemlje, na čelu s SAD-om, egzistiraju na račun siromašnih. Pri tome valja napomenuti kako u "siromašni blok" spada 80% ljudske vrste.


Indijskom ekonomijom upravljaju MMF i Svjetska Banka

Kapitalistički način proizvodenje u svom djelovanju ne mari za Indijce koji spas nalaze u omči oko vrata. Kapitalizam nebi mario ni kada bi se umjesto četvrt milijuna objesila cijela milijarda. Sustav u kojem živimo i koji dominira svaku poru našeg života nije stvaran da bi bio suosjećajan, moralan, a ponajmanje human.
Jedini cilj je maksimiziranje profita – sve ostalo je potpuno nevažno i uvijek će ostati nevažno.

Indija i svi njezini ljudi samo su sredstvo putem kojega se profit u džepovima najmoćnijih može još dodatno nagurati.

Kako je došlo do ovoga?

Indija je predominantno agrarno društvo. 800 milijuna ljudi živi na selu (od populacije od 1,2 milijarde).
MMF i Svjetska Banka duboko su integrirani u funkcioniranje indijske ekonomije.
Od indijskih vlasti se traži ispunjavanje rigoroznih uvjeta (kao i u slučaju drugih zemalja) kako bi im bili odobreni novi krediti.

Barack Obama je u studenom 2010. govorio u indijskom parlamentu i tom prigodom rekao kako je Indija izbjegla ekonomsku krizu i postala lokomotiva ekonomskog rasta.
"Ekonomsko čudo Indije podiglo je desetke milijuna ljudi iz siromaštva i stvorilo jednu od najvećih srednjih klasa na svijetu". Također nadodaje: "Moderna tehnologija uvelike je pomogla poljoprivrednicima u Indiji".

Koliko su stvarno tehnologija i uvođenje slobodnog tržišta "pomogli" poljoprivrednicima jasno vidimo iz epidemije samoubojstava.

Da bi pojasnili točno kako je uništavana poljoprivreda u Indiji možemo se osvrnuti na jedan od njenih najvećih sektora – proizvodnju pamuka.

Dolazak slobodnog tržišta

Odmah nakon pad SSSR-a, SAD je putem MMF-a i Svjetske Banke počeo vršiti pritisak na Indiju da se užurbano krene s privatizacijiom velikih poduzeća koja su u vlasništvu države.
Također se traži uklanjanje regulacija investitorskim kompanijama, smanjivanje socijalnih prava i prestanak davanja potpora poljoprivrednicima.

Ljudi na selu su do tada uzgajali hranu isključivo sa vlastite potrebe i prodaju na domaćem tržištu.
Državni krediti, potpore i socijalni programi omogućavali su im da žive i rade normalno.

Ukidanjem svih povlastica poljoprivrednici su bili prisiljeni početi proizvodnju orijentiranu isključivo prema stvaranju profita.

Danas u Indiji oko 300 milijuna ljudi nema
dovoljno novca da bi prehranilo sebe i svoju obitelj

Indijska vlada počela je davati velike potpore, ali samo u slučaju da se proizvodnja bazira na izvozu i stvaranju profita. To se prije svega odnosilo na proizvodnju pamuka.
Svjetske organizacije koje do sada već u potpunosti kontroliraju Indiju zaključile su kako bi se najveća zarada mogla ostvariti kupovanjem jeftinog pamuka iz Indije.

Na savjet MMF-a i Svjetske Banke Indija je u kratkom razdoblju postala drugi najveći proizvođač pamuka na svijetu. 4 milijuna poljoprivrednika danas u Indiji proizvodi samo pamuk.

No sada više nije bilo dovoljno "samo" proizvesti pamuk. Korporacije koje su trebale otkupiti taj isti pamuk zahtjevale su rigorozne uvjete. Trebalo je zadovoljiti i kvalitetu i kvantitetu.
Pamuk kakav su multinacionalne kompanije željele jednostavno ne raste u prirodi.

Da bi "pomogli" poljoprivrednicima 2002. na tržište dolazi najveći američki proizvođač genetsko modificiranog sjemena – Monsanto.
Sjeme pod nazivom "Bollgard Bt" otporno je na mnoge vanjske faktore i time je promovirano kao sigurna investicija koja će rezultirati većom zaradom.
Prodajni predstavnici kompanije obišli su doslovno svako selo u Indiji i uvjerili poljoprivrednike kako moraju investirati u njihov proizvod.
Do 2009. gotovo 85% svog pamuka proizvedeno u Indiji bio je "Bollgard Bt" pamuk.

Sjeme zla

"Bollgard Bt" sjeme pamuka je oko 10 puta skuplje od regularnog.
U konačnici oko 50% cjelokupnog troška proizvodnje poljoprivrednicima odlazi na kupovinu genetski modificiranog sjemena.

Da stvar bude još gora, poljoprivrednicima se zabranjuje ponovno korištenje sjemena. Moraju plaćati određeni iznos svake godine za korištenje sjemena, jer kompanija Monsanto ima "intelektualno vlasništvo" nad sjemenom.

Država pomaže samo velikima i povlaštenima

Većina proizvođača pamuka su mala obiteljska gospodarstva, točnije 84% od ukupnog broja.
Država povoljne kredite izdaje samo velikim profitabilnim poduzećima.
Da bi pokrili trošak skupog sjemena, gnjojiva i ostalih potrebnih elemenata, mali poljoprivrednici prisiljeni su uzimati nepovoljne kredite u komercijalnim bankama, a još više kod lokalnih zelenaša.

50% cjelokupnog troška proizvodnje poljoprivrednicima koji proizvode pamuk odlazi na kupovinu genetski modificiranog sjemena

 
Začarani krug se ponavlja svake godine i obitelji tonu sve više u dug i depresiju. Milijuni obitelji.
Da bi uopće preživjeli moraju se zadužiti svi članovi obitelji.
Kako bi mogli vraćati skupe krediti s lopovskim kamatama zadužuju se sve dublje i tako sve do konačnog sloma.

Sjeme zla II

Sjeme pamuka "Bollgard Bt" također je specifično po tome što zahtjeva puno veću količinu navodnjavanja.
Preko 65% sela u Indiji uopće nije ni spojeno na vodovod. Stoljećima svoja imanja navodnjavaju putem prirodnog ciklusa monsunskih kiša.
Nadalje, samo 37% ruralnih domaćinstava u Indiji ima struju.

Samo jedan izostanak monsunske kiše značio bi potpuno propast za svakog poljoprivrednika.
Zbog globalnog zatopljenja vrijeme je posljednjih godina postalo izuzetno nestabilno, kako u cijelom svijetu, tako i u Indiji.
U posljednjih 10 godina monsunske kiše nisu došle čak 3 puta.
Rezultat su velike suše koje znače potpunu propast za mnoge.

U isto vrijeme Indija uvozi pamuk i to ne od bilo kuda, direktno iz SAD-a.
SAD je za svoje poljoprivrednike osigurao velike potpore kako bi domaći pamuk mogli izvoziti u cijeli svijet.

Indija – velika marketinška laž

Ekonomski stručnjaci silno se trude prikazati nam Indiju kao zemlju velikog ekonomskog rasta i primjer za razvoj trećeg svijeta.
Stalno slušamo o tzv. "novoj" ekonomiji, tj. o uspjehu informatičke industrije u Indiji.
Prava istina je da u informatičkoj industriji radi 1,3 milijuna ljudi, a radna populacija Indije je 500 milijuna.

Poljoprivrednici su primorani proizvoditi sve samo za izvoz i novac. Agrarna zemlja s preko milijardu stanovnika sada uvozi hranu.
Ljudi koji žive na zemlji hranu kupuju za novac u marketima.
Svako poskupljenje uvozne hrane direktno rezultira s glađu.
Danas u Indiji oko 300 milijuna ljudi nema dovoljno novca da bi adekvatno prehranilo sebe i svoju obitelj.

Može li se Indija spasiti?

Ova strašna priča nebi smjela postojati. Indija ima sve uvjete za normalan život – i tehnologiju i znanje i ljudski potencijal.
Indija bi za sebe mogla i trebala proizvoditi dovoljno hrane, odjeće i svih ostalih za život potrebnih namirnica.
Umjesto toga ima 250,000 ljudi koji su si oduzeli život i milijune koji u ovom trenutku razmišljaju o tome kako napraviti isto.

Trebamo li slegnuti ramenima i sve te smrti svesti na običnu statistiku? Možda je to upravo ono što i moramo učiniti, bespomoćni kakvi i jesmo.
Ali nije lako, ta užasna bol i tragedija s druge strane naše planete preglasna je i unijet će tugu u srce svakog ljudskog bića koje još osjeća.

Bilo bi nemoralno završiti ovaj osvrt bez da prokažemo krivca koji je direktno odgovoran za pakao koji se upravo dešava u Indiji.
Direktan krivac je globalno ekonomsko tržište koje vrednuje isključivo profit.
Licemjernost prvih ljudi sistema je šokirajuća – kao npr. i izjava državne tajnice SAD-a Hillary Clinton za vrijeme posjeta indijskom centru za poljoprivredu: "poljoprivreda je najveći i najsnažniji stup indijsko-američkog partnerstva"

Indijski pokret otpora raste iz dana u dan

Jedini spas za indijskog radnika i seljaka je direktno isključenje iz svih globalnih izrabljivačkih sistema kao što su MMF, Svjetska Banka i imperijalističke države koje stoje iza njih.

Indija nije napredna zemlja, uz modernu eksplotaciju također je guši i vlastita nazadnost i tradicija koja se zasniva na nepravednoj podjeli ljudi na kaste.
Može li ipak jednog dana zasjati sunce nad indijskim poluotokom? Može i prvi znaci već su ovdje, o tome opširnije u jednoj od slijedećih kolumni.



Izvori i reference:- Wikipedia.org
- CIA Factbook
- "On India's Farms, a Plague of Suicide," New York Times, September 19, 2006
- "The GM genocide: Thousands of Indian farmers are committing suicide after using genetically modified crops," Eurasia Critic, October 2008
- "Every Thirty Minutes"; PBS, "The Dying Fields," August 28, 2007.
- "Neo-Liberal Terrorism in India: The Largest Wave of Suicides in History," Counterpunch, February 12, 2009